person_outline
search
hrendeitpt
Hrvatska je stvarni svjetski prvak nogometnih nacija, jer takozvana francuska reprezentacija je kolonijalna reprezentacija kontinenta Afrike!
Ovako je civilizirani i kulturni Francuzi za razliku od nas, neciviliziranih, nekulturnih i fašisoidnih Hrvata, proslavili osvajanje svjetskog kupa!
Vincent V. Vincent V.
  • Posted
  • Read 4328 times

Hrvatska je stvarni svjetski prvak nogometnih nacija, jer takozvana francuska reprezentacija je kolonijalna reprezentacija kontinenta Afrike!

Prema anketama iz Francuske, preko 30% Francuza ne prihvaća ovu francusku legiju stranca iz Afrike kao svoju reprezentaciju, ali se ne usuđuje to javno reći. Ono što je upadljivo bilo na ovom SP-u, došlo je relativno malo francuskih navijača, a također i engleskih, s obzirom na veličinu tih država i u usporedbi sa ranijim, svjetskim prvenstvima. A naslovna slika 'francuske' proslave osvajanja svjetskog kupa, sve govori!

Nogometna reprezentacija Hrvatske je stvarni i moralni svjetski prvak, jer je bila najbolja NACIONALNA EKIPA na ovom Svjetskom nogometnom prvenstvu NACIONALNIH DRŽAVA. Dakle Hrvatska je već nakon proboja u polufinale bila svjetski prvak, jer preostale tri ekipe u polufinalu nisu bile nacionalne ekipe, već sve tri, kolonijalne reprezenatrcije plaćenih legionara. Tri bivše kolonijalne sile: Francuska, Engleska i Belgija, sastavljene su većinom od legionara koji potječu iz bivših kolonija koje su nekada imale ove 3 države, u Africi i Karibskom moru. U tome posebno prednjači Francuska, u čijoj su reprezentaciji na ovom SP-u, od ukupno 23 igrača, 17 njih, podrijetlom iz Afrike, te nekoliko njih iz francuskih prekomorskih posjeda u Karibskom moru. Dakle, samo još 6 igrača od ukupno 23, su domicilni Francuzi.

Pogledajmo:

- Samuel Umtiti, potječe iz Kameruna, ima i kamerunsko državljanstvo
- Kylian Mbappé, otac iz Kameruna, majka Marokanka
- Alphonse Aréola, Filipini
- Steve Mandanda, Kongo, ima i državljanstvo Konga
- Presnel Kimpembe, otac iz Konga, majka iz Haitija
- Benjamin Mendy, Senegal
- Adil Rami, Maroko, ima i marokansko državljanstvo
- Djibril Sidibé, Malin bn
- Raphaël Varane, otac iz Martiniquea u Karibskom moru
- Nabil Fekir- Alžir
- N’Golo Kanté, Mali
- Thomas Lemar, Gauadalupe u Karibskom moru
- Blaise Matuidi, Angola
- Steven Nzonzi, Kongo
- Paul Pogba, Gvineja
- Corentin Tolisso, Togo
- Ousmane Dembélé, Mali

l equipe de france avant sa demi finale face a la belgique a saint petersbourg le 10 juillet 2018 6087505

Hrvatska je brutalno oštećena i pokradena u prvom poluvremenu, kada su sa dvije sudačke greške, Francuzima poklonjena dva gola i Hrvatskoj su tako unaprijed bila odsječena krila. Jer, očito je da Hrvatska nije smjela pobjediti i postati svjetski prvak, jer to globalističkoj mafiji, koja želi uništiti nacije i nacionalne države, nikako ne odgovara. Zato je morala pobjediti, umjetno napravljena multikulturalna i multirasna ekipa Francuske, u stvari reprezentacija nekadašnjih francuskih kolonija Afrike, skupina plaćenih legionara. Oni su se odlučili igrati za Francusku, a ne za Kamerun, Mali, Kongo, Alžir..., jer im francuska država nudi daleko više novaca i daleko veće mogućnosti za veliku nogometnu karijeru. Jer, kao francuski reprezentativci, osim velike svote novca, oni dobivaju i lukrativne reklamne ugovore.

Biti francuska nogometna zvijezda, donosi daleko više novaca, nego biti alžirska, senegalska ili malijska zvijezda. Naprosto se ne isplati biti reprezentativac u tim siromašnim državama. Državama, koje je Francuska, dok je kao kolonijalna sila vladala s njima, temeljito opljačkala, ugnjetavala i tlačila stanovništvo. Bilo je otužno i smiješno vidjeti, kako ti mladići, za novac, pjevaju francusku himnu, Marseljezu. Koja je inače brutalno krvava i krvožedna pjesma, u kojoj se poziva na klanje, pjesma nastala za vrijeme masonske francuske revolucije.

Francuska ekipa u prvom poluvremnu nije napravila ništa, skoro da nije uputila nijedan udarac na gol, a dobila je na poklon dva gola, kao na zlatnom pladnju. Tako je naša momčad dovedena u situaciju, da dva puta mora juriti rezultat, što je u takvoj jednoj utakmicu u finalu SP-a, gotovo nemoguće. Jer, ako pogledamo unatrag u ranijim fnalima svjetskih prvenstava, u velikoj većini tih utakmica, momačad koja bi prva povela, na kraju je i pobjedila i još nijednom se nije desilo da neka momčad dva puta mora juriti rezultat i izjednačiti.

Hrvatska je imala podršku većine domicilnih Europljana u svim državam Europe i na ovom SP-u bila je jedna od stvarnih nacionalnih ekipa svojih država, kao i Rusija, Poljska, Srbija, Argentina, Japan, Južna Koreja... dok su na drugoj strani bile umjetno sastavljenje multikulturalne ekipe Francuske, Belgije, Engleske, a u nešto manjoj mjeri i Njemačke. Francuska je najdalje otišla u toj multikulturalnosti i ona je miljenik Rothschilda, Sorosa i ostalih glavešina iz globalističke elite koja je izbornom prijevarom instalirala Macrona. Zato je morala pobjediti.

Prema anketama iz Francuske, preko 30% Francuza ne prihvaća ovu francusku legiju stranca iz Afrike kao svoju reprezentaciju, ali se ne usuđuje to javno reći. Ono što je upadljivo bilo na ovom SP-u, došlo je relativno malo francuskih navijača, a također i engleskih, s obzirom na veličinu tih država i u usporedbi sa ranijim, svjetskim prvenstvima, na kojima je uvijek bila velika armija engleskih navijača. Ovaj put bilo ih je daleko manje, također i daleko manje njemačkih navijača. Ponešto zbog propagande zapadnih korporativnih medija, koji su mjesecima zastrašivali ljude sa "diktatorom" Putinom i da ih u Rusiji čekaju divlji i neprijateljski raspoloženi Rusi. Ali nije to bio glavni razlog.

Glavni razlog, koji zapadni korporativni mediji ne žele priznati, je da domicilno stanovništvo u ovim državama sve više okreće leđa svojim reprezentacijama, da su ljudi sve ravnodušniji, sve više ih ne prihvata te reprezentacije kao svoje. Riječ reprezentacija, koja se koristi kod nas, je latinskog podrijetla i doslovce znači predstavaljanje. Dakle oni koji predstavljaju nekoga i nešto, u ovom slučaju, nogometaši koji predstavljau svoju državu i naciju. Nogometaši Hrvatske su predstavljali svoju državu i narod, a nogometaši Francuske nisu predstavljali Francusku i francuski narod.

Ono što se desilo u njemačkoj reprezentaciji uoči početka ovog SP-a, bio je totalni fijasko za Merkelicu i funkcionere u Njemačkom nogometnom savezu (DFB), koji su propovjedali multikulturalnost i navodnu uspješnu integraciju igrača migrantskog podrijetla, koji igraju za njemačku reprezentaciju, koji su navodno svjetli primjer drugim migrantima, kao lučonoše. Međutim, ono što se desilo bila je velika pljuska umjetnoj propagandi Merkeličinog režima i DFB-a. Kada su se Özil i Gündogan, dvojica reprezentativaca turskog podrijetla, u Londonu sastali sa Erdoganom, slikali se sa njim i poklonili mu svoje klupske dresove sa posvetom. Gündogan je na svom dresu napisao "za mog dragog poštovanog predsjednika".

U Njemačkoj je to među većinom Nijemaca izazvalo negodovanje i ljutnju i zahtjevali su da se Özil i Gündogan isključe iz reprezentacije i da ne idu na SP. Međutim, DFB i izbornik Löw, nisu imali muda za to, jer bi priznali poraz, totalni fijasko cijelog tog umjetnog projekta njemačke vlade; integracija, multikulturalnost i različitost. Proces raznjemčivanja njemačke reprezentacije počeo je već ranije. Još prije 4 godine, na SP u Brazilu, na dresu njemačke reprezentacije, namjerno je, tako reći, zanijekana zastava Njemačke. Njemačka trobojka crno-crveno-žuto, krasila je njemački dres na SP 1990. i na SP 1994. Po uzoru na te dresove, 2014-te opet je stavljena trobojka na majicu, ali ovaj put ne ona stvarna: crno-crveno-žuto, već tamnocrveno-crveno-roza, što je bila karikatura njemačke zastave.

Na novom dresu za ovo SP, otišlo se još korak dalje: na majici je postavljena njemačka trobojka u crno-bijeloj izvedbi: pa je tako umjesto crno-crveno-žuto bilo: crno-sivo-svjetlo sivo. A njemački nogometni savez, DFB napravio je umjetnu kampanju i njemačkoj reprezentaciji dao ime "Die Mannschaft" (momčad), ime koje je pisalo i na autobusu reprezentacije i na svim prospektima DFB-a. Dakle, ne "die deutsche Nationalmannschaft" (njemačka nacionalna momčad), kako se ranije zvala, već samo "momčad". Kao neka neutralana, ničija momčad. Jasno je da su se turski igrači Özil i Gündogan odlučili da igraju za njemačku reprezentaciju a ne za tursku, iz istih razloga, iz kojih su se i svi oni igrači iz raznih afričkih država, odlučili za francusku reprezentaciju: veći novac, veće mogućnosti zarade preko reklama, veće mogućnosti za bolju karijeru, jer Francuska i Njemačka sudjeluju na svakom SP-u, dok afričke reprezentacije ili Turska, sudjeluju ponekad ili nikada. I nemaju šanse osvojiti naslov svjetskog prvaka, koji također donosi opet još više novaca. Zbog svega toga, sve više njemačkih navijača okreće leđa njemačkoj reprezentaciji.

Druga strana medalje te globalističke, kolonijalne politike polaganog uništavanja nacionalnih reprezenatcija zapadnoeuropskih država, je da se tako na drugoj strani, istovremeno sve više uništava i afrički nogomet, odnosno mogućnost napredovanja afričkih nacionalnih reprezentacija. Ono što se desilo na ovom SP-u, a što korporativni propagandni mediji, koji rado reklamiraju multikulturalnost, prešućuju i ignoriraju, je posljedica tog procesa: na ovom SP-u su svih 5 afričkih reprezenatcija ispale i nijedna nije uspjela proći skupinu. To se desilo po prvi put nakon 1982. I to je bio vrhunac procesa, postepenog nazadka i sve slabijih rezultata afričkih reprezentacija u zadnjih deset-petnaest godina.

Maroko je na SP 1986. bio prva afrička reprezentacija u povijesti koja je prošla skupinu. Od tada, na svakom SP-u, je najmanje jedna afrička reprezentacija uvijek uspjela proći skupinu i ući u osminu finala, ali sada na ovom SP-u, po prvi put nijedna jedina. Kada je Kamerun na SP 1990. dosegao četvrfinale, tada su nogometni stručnjaci govorili, da je afrički nogomet u usponu i da je samo pitanje vremena, kada će svjetski prvak biti neka afrička država. Ali ništa od toga, Afrički nogomet je počeo sve više nazadovati, upravo i zbog toga, što bivše kolonijalne sile vrbuju najbolje igrače.

Svi najveći talenti podrijetlom iz afričkih država, već u omladinskim selekcijama U15, U17, se vrbuju i vežu za Francusku, a kasnije, ako netko od njih ne uspije zadovoljiti kriterije, onda taj afrički mladić igra za reprezentaciju svoje domovine. Kao rezervna opcija. Tako da je ovakva situacija; najbolji i najtalentiraniji igraju za Francusku, oni manje talentirani, koji nisu dovoljno dobri za Francusku, Belgiju… igraju za svoje afričke zemlje, Kamerun, Togo, Senegal, Obalu Bjelokosti, Alžir, itd. Tako da su na ovom SP-u, reprezentacije Senegala, Tunisa, i Maroka, svaka za sebe, ustvari bile "francuska B reprezentacija".

Još jednom, nogometna reprezentacija Hrvatske je stvarni i moralni svjetski prvak!

Coupe du monde 2018 l analyse tactique de la Croatie adversaire des Bleus en finale

Vincent V.

NAPOMENA: Ponovno nam upadaju u računalo, usporavaju, mijenjaju slike, dijelove teksta ili blokiraju linkove! Javite nam na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Čitajte i dijelite naše objave, istina i vjera naše su oružje protiv zajedničkog neprijatelja – židocionista koji otvoreno rade protiv svih naroda bivše države! Naš link: http://istinomprotivlazi.com

Komentirajte na našoj facebook stranici https://www.facebook.com/negovorumrznjeistinomprotivlazi/?ref=page_internal

Opća deklaracija o ljudskim pravima: Član 19. 'Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice'
Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)

 

(8 votes)

Leave a comment

Donirajte

Amount: