• Objavljeno
  • Pročitano 670 puta

GEAROID O COLMAIN: CETA JE KORAK PREMA DRŽAVI ZVANOJ EUROAMERIKA!

Premijer na odlasku Tihomir Orešković, bez ikakvih za javnost dodatnih informacija, bez ikakve javne rasprave, potpisao je međunarodni sporazum CETA! Je li predsjednica Kitarović znala za ovaj veleizdajnički čin?

Uvod: prof.Kornelija Pejčinović

CETA / Trgovački sporazum s Kanadom/ je početak kraja svake društvene nade. Ona je predigra Trans-atlantskog trgovačkog i investicijskog partnerstva TTIP-a, najpogubnijeg trgovačkog projekta u povijesti.

Francuski potpredsjednik Trilateralne komisije Herve de Camoroy napisao je 2007.-te knjigu pod naslovom 'Euroamerika' u kojoj raspravlja o stvaranju Transatlantske superdržave kojom će vladati financijska oligarhija. CETA je predigra tom projektu!

Na zadnjoj sjednici vlade u odlasku, Tihomir Orešković, bez ikakvih za javnost dodatnih informacija, bez ikakve javne rasprave, potpisao je međunarodni sporazum CETA, trgovački sporazum o ekonomskoj suradnji s Kanadom. O tom sporazumu je raspravljala nova vlada na jednoj od svojih prvih sjednica, potpisala ga i taj pogubni ugovor po Hrvatsku i Europu mora proći raspravu i ratifikaciju u Hrvatskom Saboru.

U emisiji za selo Hrvatskog radija, I program, u nedjelju 4 prosinca, imala sam prilike čuti kratki razgovor novinara s nekoliko zastupnika u Hrvatskom Saboru uključujući i zastupnicu Maletić i prenerazila sam se kako nemaju pojma o značaju i sadržaju tog za našu državu i Europu presudnog sporazuma.

Neki čak nisu znali niti što CETA znači. O sporazumu su uglavnom imali pozitivan stav, a neki su stavili naglasak na to kako će to biti vrlo povoljan ugovor za hrvatsko malo poduzetništvo. Vjerujem da najveći broj zastupnika u Saboru, ali ni hrvatska javnost nema pojma što je CETA. Rasprava u Saboru još nije najavljena ali sam sigurna da se nitko od odgovornih nije niti potrudio potražiti informacije iz neovisnih izvora o tom sporazumu.

U navedenoj emisiji za selo od 4 prosinca citirana su i mišljenja dva instituta, jednog iz Osijeka i jednog iz Zagreba. Predstavnici tih instituta su izrazili veliko nepovjerenje i oprez i ukazali na opasnost od globalnih korporacijskih sporazuma koji negiraju u svom poslovanju državni suverenitet i zakone država u kojima posluju pretpostavljajući van sudske međunarodne korporacijske arbitraže nacionalnom pravosuđu.

Ne znam je li premjer Plenković tražio i uvažio mišljenje ovih instituta i njihov poziv na oprez.Svaki odrasli srednje i visokoobrazovani građanin sa zdravorazumskim prosuđivanjem bi morao znati da svaki međunarodni sporazum znači djelomično ili potpuno odustajanje od nacionalnog suvereniteta.

Ako saberemo sve dosadašnje potpisane međunarodne sporazume poglavito one najpoznatije s EU, NATO, SVJETSKA BANKA, MMF, WTO i sad ovaj s CETA, ne spominjući UN i njihove agencije, Svjetsku zdravstvenu organizaciju itd. možemo se upitati čemu uopće služe izbori, hrvatska Vlada, Sabor i ostale institucije vlasti koje samo potpisuju.

Kad još čitamo udarne rasprave na naslovnicama tiska i u emisijama TV i dr. o čokoladicama u poklon paketima, uzbunu zbog lijepog nam pozdrava Pomoz Bog i Za dom spremni i niz nevažnih svakodnevnih uzbuna rekla kazala da bi se izbjeglo fundamentalne državne probleme možemo se upitati nisu li onih 6 svjetskih korporacija koje posjeduju medije cijelog svijeta na djelu u Hrvatskoj da javnost usisaju u matricu laži i nestvarnosti.

Gotovo svi mediji su u službi zaborava na osobnu i kolektivnu odgovornost, u funkciji izostajanja straha i brige za žuđenu i teško stečenu neovisnost države, njenu opstojnost i opstojnost njenog naroda u sadašnjosti i u budućnosti. S obzirom na ispotpisivanje svih nabrojenih i inih međunarodnih sporazuma samo bezumni mogu biti zaprepašteni izjavom Vladimira Šeksa da se sudbina Hrvatske i njenog naroda rješava na nekom drugom mjestu izvan Hrvatske a ne u Hrvatskoj, u Zagrebu.

Prije par mjeseci sam, nakon provale od strane Green Peace Nizozemske u sadržaje tramsatlanskih sporazuma TTIP-a i TISE, nakon objave načina na koji je Evropska komisija vodila te pregovore sa SAD-om u najvećoj tajnosti, objavila nekoliko tekstova iz pera najpoznatijih nekorumpiranih i nekorporativnih stručnjaka o cilju i poraznim rezultatima koji će biti posljedica ovih sporazuma po budućnost zemalja potpisnica i cijelog čovječanstva.

Te pregovore je Evropska komisija vodila tri godine u najvećoj tajnosti. Ti su pregovori vođeni tako da su provjereni europski pregovarači mogli čitati tekst od nekoliko tisuća stranica samo u prisutnosti policije. Nisu smjeli povesti sa sobom stručnog savjetnika. Na ulazu im je oduzet mobitel , eventualna kamera da ne bi mogli snimiti i kod kuće proučavati tekst. Bilo im je zabranjen međusobni razgovor.

Kasnije, kada je Green Peace provalio preko tri tisuće stranica teksta bilo je dopušteno čitanje teksta u američkim veleposlanstvima pod sigurnosnim uvjetima. Tako se pregovaralo o transatlantskom trgovačkom i investicijskom partnerstvu TTIP, TISA, TTP koji su od sudbonosnog značaja za sudbinu i budućnost čovječanstva. Isti je slučaj i s ugovorom CETA. O tim ugovorima ovisi ne samo sudbina Hrvatske, nego i 580 milijuna stanovnika Europe.

Provala sadržaja ovih ugovora izazvala je silne reakcije u zapadnoevropskoj ali ne u hrvatskoj javnosti.

Gearoid o Colmain: 'CETA-e je korak prema korporativnoj državi zvanoj Euroamerika'!

Potpisivanje opsežnog ekonomsko trgovačkog sporazuma s Kanadom – Economic Trade Agreement with Canada – CETA – 30 listopada označava početak sjevernoameričke aneksije Europe. Pregovori koji se tiču sporazuma su vođeni iza zatvorenih vrata. Iza 751 zastupnika u Europskom parlamentu stoji 30.000 lobista.

Profesionalno Društvo za Europske Poslove – The Society for European Affairs Professionals (SEAP) –organizacija koja zastupa / lobira u korist multinacionalniz korporacija – predstavlja stvarni blok moći u Europi. Europski radnik nije uopće imao priliku reći svoje mišljenje o činjenici da će izgubiti pravo na udruživanje u sindikate.

Multinacionalne korporacije će imati neograničenu moć nad europskim radnicima koji će se suočiti s uništenjem onoga što je ostalo od socijalnih prava koje su stekli stoljetnom borbom.
Hoće li se europski radnici predati i prihvatiti ovu prijevaru? Koja stvarna politika može oslabiti moć korporacija nad europskim radnicima? Koje će političke stranke koje trenutno djeluju u političkoj stvarnosti voditi politiku koja će, ako sporazum CETA bude prihvaćen, moći oslabiti transatlantsko uporište korporativne moći?

Trenutno nema političke stranke koja se natječe na najvećem broju europskih izbora koja ima kandidate koji iskreno predstavljaju radnički interes. Ali postoje neki politički pokreti koji prijete moćnoj korporativnoj eliti. Neke ćemo istaknuti.
Ovdje moramo razmotriti dva veoma važna geopolitička procesa. Prvi je geopolitička osovina Istok – Zapad.

Amerika gura europski poluotok što dalje od euroazijskog kontinenta. S uspostavljanjem nacističkog režima u Kievu Washington pokušava stvoriti „Intermarium – Međumorje“ od baltičkih zemalja, Crnog mora do istočnog Sredozemlja zabijajući trajni klin između Rusije i Njemačke.

Da bi omogućila društvenu preobrazbu Europe u „američkog malog“ neophodni su milijuni „hodočasnika – čitaj! Imigranata.“ Stoga razvijanje – prisilnog engineeringa imigracije - je sredstvo kojim će se zamijeniti klasno svjesno radništvo europskih radnika s iskorijenjenim mladim ljudima – donekle dovoljno obučenih za nisko plaćeni posao određen za njih i dovoljno prilagođenih da ne predstavljaju problem „moćnoj eliti.“

U novom trockističkom naredbodavnom imperijalnom jeziku svaki vođa koji pokuša spriječiti plimu globalizacije narodnim /pogrdno – populističkim/ pozivanjem na tradiciju i nacionalni identitet postaje „fašista.“ Pojam fašist je u javnoj svijesti nabijen značenjem zla. U svakoj europskoj državi već postoje spremne vojske mladih iz imućnih obitelji kojima su zadaće prijestupnička djela, napadanje policije i uvredljivo urlanje radničkoj klasi koja pokušava očajnički naći izlaz iz ovog užasa pogrdnih naziva „fašisti“, „rasisti.“

Ova „antifa“ je moderni odgovor fašističkog ganga tipa Oswalda Mosleya iz 1930-tih s kojim dijele isti klasni interes. To je sitno buržoasko ljevičarenje avangarde Novog Svjetskog Poretka.
Najdraže je „antifi“ iz prošlosti bacanje kamenja na policiju. Prihvaćanje u antifašističku bandu može se zaslužiti samo dokazom mržnje prema „svinjama.“

Dok policajci koji potječu iz poštenih radničkih obitelji bivaju spaljivani živi antifašistička rulja pjeva slogane iz Španjolskog građanskog rata. Ovo se kao pravilo događa na demonstracijama. Agente provokatore često pomažu obavještajne služba.
Francuska policija ne može teško izaći na kraj s kaosom u francuskim predgrađima. Žale se da nisu dovoljno opremljeni da se bore sa sve većim nasiljem prijestupnika.

U Parizu su demonstrirali. Tražili su da se dokrajči masonska kontrola francuske policije. Problem je i duboko ukorijenjeni rasizam kod mnogih policajaca spram crnačke mladeži koju vrlo često napadaju bez razloga.
Nedavne demonstracije francuske policije u Francuskoj protiv bijednih radnih uvjeta i niskih plaća ostavlja mogućnost da se u francuskoj policiji probudi svijest da Francuskom vlada banda kriminalaca.

Poslije terorističkog napada u Magnanwille-u proteklog lipnja u kojem su dva policajca bila ubijena policijski dužnosnik na sahrani preminulih je odbio prihvatiti rukovanje s predsjednikom Hollandeom i predsjednikom vlade Manuel Vallsom. To je bio krajnje značajni dokaz nepodčinjavanja.

Policajci koji su u kapitalističkom društvu čuvari vladajuće klase počinju uviđati kriminalnu narav onih koje čuvaju i možda su na početku otvaranja očiju činjenice da je uloga države da nametne diktaturu jedne klase nad drugom, one manjinske klase super bogatih nad radničkim masama.

Mnogi od policajaca disidenata pridružili su se Nacionalnom frontu – Front National Marine Le Pen. Pouzdani izvori iz francuskih obavještajnih krugova su me izvijestili da tajne službe više motre krajnju desnicu nego ljevicu, jer vide da je krajnja desnica moguće opasnija po vladajući režim u kojem krajnja ljevica ne predstavlja opasnost vladajućoj klasi jer je ključni element njene ideološke komponente.

Od „Arapskog proljeća“ do „Noći na nogama“ krajnja ljevica je životna krv kapitalizma. Potencijal velikog raskola između nacionalne i korporativne, imperijalno državne građanske klase u borbi za dobrobit radničke klase traži dublju studiju.
Zašto o svemu ovom kad je u pitanju CETA? Kao što sam u mnogim prigodama dosada govorio krajnja desnica u Francuskoj je uvijek bila politički oportunistička i koristila je očaj širokih masa.

Ona je u službi nacionalne građanske klase. Nacionalni Front se redovito žigoše u medijima da nije desno krilo. Drže ih da su bliže krajnjoj ljevici. Izgleda da su za dizanje radničkih plaća, nacionalizaciju ključnih industrija i zaustavljanje uvoza jeftinog rada. Time pozivaju radničku klasu.

Kao što sam istakao ranije s obzirom na raspravu trockista Jean-Luc Melanchona i Marine Le Pen 1911 netko bi pomislio da je Le Pen bila ljevičarka a Melanchon desničarski militarist. Melanchom je besramno branio NATO bombardiranje Libije a Le Pen se suprotstavljala.

Na vidiku građanski rat

Desničarski predsjednički kandidat Philippe de Villiers je rekao da postoje planovi da se francuski teritorij podijeli između muslimana i ne-muslimana. Za svoje tvrdnje naveo je ono što je pisao sam Francois Hollande. Svi govore kako je opasnost građanskog rata u zraku. U barovima i kafićima sve se češće može čuti ogorčene francuske građane kako govore o medijskim lažima, demonizaciji Rusije, jednoumlju i kriminalnoj vladajućoj klasi.

Scena nikad nije bila pogodnija za populističko preuzimanje francuske politike. Ali se ne smije imati iluzija o Nacionalnom frontu. Oni slijede opasnu cionističku priču rata protiv terorizma. Muslimani su im problem. Stranka potpredsjednika Foriana Philippota je bliska ultracionističkom odvjetniku Gilles William Goldnagelu prijatelju izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

Philippot je nedavno osudio komentare predsjedničkog kandidata Jean Frederic Poissona koje ja za Hillary Clinton rekao da predstavlja najveću prijetnju svijetu jer je na platnoj listi cionista.

Poisson je zbog toga morao kleknuti pred predstavnicima Vijeća židovskih institucija u Francuskoj – Council of Jewish Institutions in France / CRIF /od kojih je tražio oprost.

Rekli su mu da mu je oprošteno ali da mu nikada neće zaboraviti. Usprkos antimuslimanskom predznaku Nacionalnog fronta sve veći broj muslimana glasuje za ovu stranku. Mnogim muslimanima je draži Nacionalni front jer su siti i umorni od toga da ih zastupa i njima manipulira ljevica sa svojim lažnim „antirasizmom“ i „humanitarnim ratovima.“

I u Irskoj su česti sudari s policijom kao i u Francuskoj. Francuski radnici gube sve i uskoro će biti lumpenproleterijat – sirotinja bez ičega. Usprkos tomu francuska vlada ima programe da ohrabri imigrante koji žele u Vel. Britaniju da ostanu u Francuskoj. Socijalistička partija time dobiva novu izbornu bazu.

To je dobar korak za njih jer poslije idućih izbora neizlaženje na izbore će biti pravilo i domaću sirotinju na izborima će zamijeniti imigranti.
Oligarhija će držati mase na uzdi borbom protiv GMO, takfiri anti islamskom opasnošću i manipulacijom stvarnošću.

Autor: Gearoid o Colmain    http://ahtribune.com  – American Herald Tribune

/ Gearoid o Comain je novinar i politički analitičar,dopisnik American Herald Tribunea – AHD – iz Pariza /

Prijevod: prof. Kornelija Pejčinović

(4 glasova)